Začarani krug rata i gladi: Katastrofalna globalna prognoza ekonomista za narednu godinu
Globalna inflacija cena hrane mogla bi da ubrza u narednim mesecima i ostane visoka tokom većeg dela 2027. godine, usled poremećaja u pomorskom transportu izazvanih ratovima i suše povezane sa klimatskim fenomenom El Ninjo. Poskupljenje osnovnih namirnica već pogađa potrošače u Aziji, na Bliskom istoku i u Severnoj Afr

Globalna inflacija cena hrane mogla bi da ubrza u narednim mesecima i ostane visoka tokom većeg dela 2027. godine, usled poremećaja u pomorskom transportu izazvanih ratovima i suše povezane sa klimatskim fenomenom El Ninjo. Poskupljenje osnovnih namirnica već pogađa potrošače u Aziji, na Bliskom istoku i u Severnoj Africi, a dodatni pritisak očekuje se zbog skupljeg goriva, đubriva i transporta, upozoravaju stručnjaci i predstavnici prehrambene industrije, piše Reuters .
Muhamad Jasin, 63-godišnji čuvar parkinga u centralnoj Džakarti, kaže da je zbog sve viših cena morao da smanji broj obroka. Namirnice koje je ranije mogao da kupi za 7.000 do 8.000 indonežanskih rupija, odnosno oko 39 do 44 američka centa, sada ga koštaju 15.000 rupija.
– Ranije sam za taj novac mogao da kupim pirinač, tempe i tofu. Sada je cena 15.000 rupija – rekao je Jasin, koji nedeljno zarađuje između 200.000 i 300.000 rupija, dok nadgleda parkirane motocikle u blizini prodavnice.
Otac četvoro dece jedan je od sve većeg broja potrošača koji teško podnose poskupljenja osnovnih namirnica. Hrana čini veći deo kućnih budžeta u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, pa rast cena najteže pogađa upravo najsiromašnija domaćinstva.
– Sve ovo stvara značajan pritisak na sistem – izjavio je Maksimo Torero, glavni ekonomista Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO).
Prema njegovim rečima, posledice bi mogle da budu izraženije krajem ove i početkom naredne godine, a pritisak bi mogao da potraje tokom čitave 2027.
Poskupljenja su već vidljiva na različitim tržištima. U Indoneziji su cene pirinča dostigle rekordne nivoe, uz prognoze o kašnjenju kišne sezone. U Egiptu je cena nesubvencionisanog hleba porasla za četvrtinu, dok je šećer u Indiji dostigao najvišu cenu do sada, nakon što je najslabiji monsun u više od decenije ograničio proizvodnju.
U Egiptu velika vekna hleba koja nije obuhvaćena državnim subvencijama sada košta oko pet egipatskih funti, u poređenju sa četiri funte u julu. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima cena jestivog ulja porasla je za oko 40 odsto.
U Indoneziji je jestivo ulje od početka godine poskupelo sedam odsto, iako je ta zemlja najveći svetski proizvođač palminog ulja. U Indiji su cene šećera, luka i mahunarki u septembru porasle za više od 10 odsto u odnosu na prethodni mesec, usled manjka proizvodnje.
Maniš Tivari, predsednik upravnog odbora i generalni direktor kompanije Nestle India, upozorio je da je inflacija, naročito kada je reč o hrani, postala ozbiljan problem.
– Rast inflacije, posebno inflacije cena hrane, realnost je sa kojom se suočavamo – rekao je Tiv ari, navodeći da je poslovanje dodatno otežano rastom cena sirovina.
Na rast cena utiče više faktora, uključujući napade na žitnu infrastrukturu u Crnom moru, nesigurnost u Crvenom moru i rat SAD i Izraela protiv Irana.
Napadi na infrastrukturu za izvoz žitarica u crnomorskom regionu ometaju isporuke pšenice, zbog čega veliki uvoznici, poput Egipta i Indonezije, traže alternativne izvore snabdevanja.
Istovremeno, bezbednosni rizici u Crvenom moru primoravaju brodove da koriste duže i skuplje rute oko Afrike.
Sukob sa Iranom povećao je cene goriva i poremetio izvoz đubriva kroz Ormuski moreuz, čime su porasli troškovi poljoprivredne proizvodnje. Suša povezana sa El Ninjom dodatno ugrožava prinose u Indiji i jugoistočnoj Aziji.
Prema podacima navedenim u izveštaju Reutersa, cene pšenice porasle su više od 30 odsto tokom 2026. godine. Pirinač je u ključnim azijskim zemljama izvoznicama poskupeo između 10 i 13 odsto, uprkos velikim zalihama.
Cene đubriva spustile su se sa maksimuma dostignutih ranije tokom rata sa Iranom, ali su i dalje visoke.
Poremećaji u transportu dodatno povećavaju troškove. Vozarine su na pojedinim važnim međunarodnim rutama, uključujući pravac od Crnog mora ka jugoistočnoj Aziji, porasle oko 50 odsto, usled skuplje nafte i dodatnih troškova osiguranja povezanih sa ratnim rizicima.
Indeks cena hrane FAO, koji prati mesečne promene cena korpe međunarodno trgovanih poljoprivrednih proizvoda, u septembru je dostigao prosečnu vrednost od 136 poena. To je najviši nivo od novembra 2022. godine.
Prema podacima Svetske banke, u tromesečju koje je završeno u septembru cene hrane rasle su brže od ukupne inflacije u 22 odsto od 150 analiziranih zemalja. U prethodnom tromesečju takav trend zabeležen je u 14 odsto zemalja.
Poskupljenja povećavaju rizik od socijalnih nemira, a mogla bi da podstaknu i države koje su veliki izvoznici hrane da uvedu zabrane ili ograničenja izvoza kako bi zaštitile domaće tržište. Takve mere mogle bi dodatno da smanje ponudu na međunarodnom tržištu.
Iako su velike svetske zalihe žitarica do sada ublažavale posledice poremećaja, taj zaštitni sloj postepeno slabi, upozorio je Torero iz FAO.
– Zalihe i dobri prinosi iz prethodnih sezona obezbedili su određenu rezervu, ali ona je sada pod pritiskom. To znači da bi rast cena poljoprivrednih proizvoda mogao da postane izraženiji – rekao je on.
Aleksandar Karavajcev, viši ekonomista Međunarodnog saveta za žitarice u Londonu, upozorio je da bi povratak velikih uvoznika na svetsko tržište mogao da pokrene novi talas potražnje.
Pojedine zemlje Bliskog istoka i Afrike odlagale su kupovinu dok su se oslanjale na dobre domaće žetve, ali će sada morati ponovo da nabavljaju veće količine na međunarodnom tržištu.
– Za nekoliko meseci moglo bi da dođe do značajnog novog talasa potražnje kada se uvoznici vrate na tržište – rekao je Karavajcev.
Dodao je da su rizici daljeg rasta cena veliki, posebno ako proizvodnja u zemljama izvoznicama ne ispuni očekivanja.
Rast troškova sve više pogađa i proizvođače hrane. Kompanije koje sirovine obično nabavljaju na osnovu ugovora na tri do šest meseci sada obnavljaju ugovore po višim cenama. Slabljenje lokalnih valuta dodatno povećava troškove u zemljama koje zavise od uvoza.
Franciskus Velirang, direktor indonežanske kompanije PT Indofood, jedne od najvećih prehrambenih kompanija u zemlji, rekao je da skuplji transport dodatno opterećuje poslovanje.
– Troškovi transporta su takođe porasli, a kada se preračunaju u rupije, posledice su još izraženije zbog slabljenja indonežanske valute – izjavio je Velirang.
Pored viših cena, prerađivači hrane suočavaju se i sa poteškoćama u nabavci potrebnih količina sirovina.
Jedan visoki rukovodilac kompanije za proizvodnju brašna u Džakarti, koji nije želeo da bude imenovan jer nije ovlašćen da govori za medije, rekao je da nekoliko indonežanskih mlinova radi ispod punog kapaciteta zbog smanjenog priliva pšenice usled rata Rusije i Ukrajine.
Podaci kompanije Kpler pokazuju da je uvoz pšenice u Indoneziju u septembru iznosio 491.000 metričkih tona, što je 41 odsto manje nego u istom mesecu prethodne godine.
Zalihe soje i kukuruza za sada su dovoljne, ali će buduće snabdevanje zavisiti od proizvodnje u Sjedinjenim Američkim Državama i Južnoj Americi.
Više cene nafte istovremeno pružaju podršku cenama ovih useva, jer se sve više koriste za proizvodnju biogoriva.
Karavajcev očekuje povoljne žetve pšenice na južnoj hemisferi, ali upozorava da bi svaki pad prinosa u velikim izvoznicama, kao što su Australija i Argentina, mogao dodatno da podigne cene.
– Postoji značajan rizik da cene nastave da rastu – upozorio je ekonomista.
Dok se ratni poremećaji, skuplji transport i nepovoljni vremenski uslovi prepliću, izgledi za svetsko tržište hrane postaju sve neizvesniji. Posledice bi najteže mogle da osete porodice sa niskim prihodima, kojima sve veći izdaci za osnovne namirnice ostavljaju sve manje novca za druge životne potrebe.
Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER
Izvor: Objektiv

